Sveta Petka

SvetaPetka

Svetka petka je praznik koji obilježavaju Romi pravoslavne vjere, većinom rumunjskog porijekla sa područja Sisačko- moslavačke i Brodsko posavske županije.
Taj praznik, koji slave i drugi pravoslavne vjere obilježava se 27.10.2010 te se za ručkom obavljaju običaji namijenjene zdravlju ukućana i domaćina kuče. Romi ovu slavu prijenose generaciju nad generacijom te tako vjeruje da ih čuva od zla i bolesti.

Sveta Petka kao jedna od najvećih misionarki pravoslavne vjere poštuje se u cjelom pravoslavnom svijetu, a na poklonjenje njenim svetim ostacima koje počivaju u Jašiju u Rumunjskoj dolaze pripadnici drugih religija vjerujući u njenu iscjeliteljsku moć.
Posebno joj se obraćaju žene svih vjera i nacija smatrajući je svojom zaštitnicom.
Pravoslavna je svetica i čudotvorka, a Crkva ju je slavila 14. listopada po starom, odnosno 27. listopada po novom kalendaru. Ovu Paraskevu pravoslavni vjernici obično zovu sveta Petka a u primorskim krajevima Petka Biogradska.
Sveta Petka, je svetica koja se rodila u gradu Epivatu, koji se nalazio između Silimvrije i Carigrada u Trakiji sredinom desetog stoljeća.
Roditelji su joj bili vrlo bogati i pobožni, pa su i svoju djecu odgajali u pravoslavnom duhu. Pored svete Petke imali su i sina Jevtimija, koji se vrlo mlad zaredio i kasnije postao episkop Maditski.
Još kao djevojčica, dok je s majkom odlazila u crkvu čula je riječi Evanđelja: “Tko hoće za mnom ići, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj, i za mnom da ide” (Mk 8,34), a zbog toga ona svim srcem je pripadala Bogu.

Nakon smrti svojih roditelja, Petka, željna podvizničkog života napustila je roditeljski dom podijelila siromašnima svoje bogatstvo svojih roditelja i otišla u Carigrad, i tamo se, u hramu svete Sofije, zaredila. Poslije izvjesnog vremena napušta Carigrad i zatim se zaputi u Jordansku pustinju. Tamo svoj život provodi isposnički, sve do svoje starosti. U svojoj dubokoj starosti javi joj se anđeo Božji i izjavi joj da ostavi pustinju i da se vrati u svoje rodno mjesto Epivat, jer se treba uskoro preseliti u Božje carstvo. Otišla je u Epivat i živjela je još samo dvije godine, a za to vrijeme redovito je molila i često postila dok se u jedanaestom stoljeću predstavila Bogu.
Smatrajući da je strankinja, bila je pokopana izvan groblja odvojenog od gradskog groblja po kršćanskom običaju.
Kasnije je njen grob otkopan i nadjeni su njeni ostaci (cijelo tijelo neraspadnuto). I ne samo to. Nad njenim tijelom događala su se čuda i mnogi bolesnici su ozdravljali.
Širom Srbije se i veliki broj ljekovitih izvora koji su posvećeni svetoj Petki. Ta čudotvorna i ljekovita voda liječi sve bolesnike koji vjeruju u Boga. Čudotvorne moći svete Petke nalaze se u rumunjskom gradu Jašiju, osim dva prsta šake koji su u kapeli Svete Petke na Kalemegdanu.